O LIŠMANIOZI

LIŠMANIOZA PASA – neizlječiva bolest pasa svakim danom sve prisutnija u Hrvatskoj

Što je to Leishmaniainfantum?

Leishmaniainfantum je golim okom nevidljiva praživotinja koja se vrlo brzo umnaža u psu i time uzrokuje dugotrajnu veoma teško izlječivu bolest. Bolest prenose komarcima slični maleni kukci tzv. papatači.

ZAŠTO JE LIŠMANIOZA OPASNA ZA PSA

Psi su osobito osjetljivi na bolest jer se vrlo teško brane protiv uzročnika.  Nakon što pred akt sisanja krvi iz svog crijeva papatač izbaci uzročnika isti vrlo brzo napada obrambene stanice u kojima se umnaža. Samim umnažanjem uništava stanice te se dalje širi. Najveći broj ih se vrlo brzo nađe u jetra, slezeni, koštanoj srži, a li i koži i drugim organima. Za razliku od ljudi u kojih je liječenje uglavnom uspješno, u pasa se najčešće i nakon dugotrajnog liječenja bolest vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućih

DA LI JE BOLEST OPASNA ZA ČOVJEKA?

Lišmanioza je rijetka bolest u ljudi u nas. Za nju su posebno osjetljive osobe oboljele od AIDS-a ili pak one podvrgnute transplataciji, te terapiji tumora. Na području Sredozemlja gdje je bolest najučestalija bilježi se jedan slučaj lišmanioze na 100 000 stanovnika. Svake se godine u svijetu dijagnosticira oko 900.000 novih slučajeva bolesti, a smatra se da je čak 200 milijuna stanovnika Zemlje u stalnoj opasnosti da oboli.

BOLEST PRENOSE PAPATAČI!

Papatači su maleni, 2 do 3 mm dugi, hemofagni („krvopije“) noćni kukci slični komarcima, osobito prisutni na našoj obali. Najviše vole boraviti u tamnim i vlažnim podrumima, pasjim kućicama, a u slobodnoj prirodi u špiljama i vrtačama. Slabi su letači pa cijeli život provedu krećući se u području od 1,5 km od mjesta gdje su se izlegli. Sezona papatača na području Sredozemlja pa tako i Hrvatskog dijela traje od svibnja do kraja rujna. Hrane se krvlju pa samim time redovito prenose lišmanije s jedne na drugu životinju.

BOLEST U PASA NEMA LAKO PREPOZNATLJIVE ZNAKOVE I DUGO OSTAJE NEOTKRIVENA

Pas obolio od lišmanioze može pkazivati različite znakove bolesti poput: čireva na koži nogu i među prstima, gubitka dlake na glavi (osobito oko očiju), gubitka dlake na repu, suhe ljuskave perutave kože, pretjeranog rasta noktiju, mršavljenja, groznice, slabokrvnosti mišićne atrofije ( slabosti mišića), povećane jetre, slezene i povećanih limfnih čvorova, infekcija oka, bolova u zglobovima, oteklina po tijelu, povećane žeđ i povećanog mokrenja, slabosti stražnjih nogu, grušanja krvi…

KAKO SE MOŽE OTKRITI BOLEST ?

Lišmanioza pasa odlikuje se uglavnom kroničnim tijekom pa se znakovi vrlo često uočavaju tek nakon nekoliko mjeseci. Lišmanije se umnožavaju i u stanicama kože što se očituje gubitkom dlake, crvenilom kože, a kasnije i nastankom teško izlječivih čireva. Vrlo često uočavaju se bezdlačna mjesta oko očiju. Bolest prati i stalna temperatura, slabokrvnost, mršavost, povećani limfni čvorovi, a u uznapredovalim slučajevima i pretjerano brz rast noktiju tzv. fakirski nokti. Nakon što posumnjamo na bolest, bezbolno punktiramo limfni čvor, te sadržaj pretražimo nakon bojenja pod mikroskopom ili kultiviramo. Psu vadimo i krv koju pretražujemo na prisutnost protutijela. Uspjeh u liječenju pratimo redovitim vađenjima krvi i dokazom smanjene količine protutijela.

KAKO SE BOLEST LIJEČI?

Za razliku od ljudi u kojih je liječenje uglavnom uspješno, u pasa se najčešće i nakon dugotrajnog liječenja bolest vraća. Opće prihvaćeno mišljenje je da se, iako nema potpunog izlječenja, psu može značajno povećati kvaliteta života dugotrajnim davanjem odgovarajućeg lijeka u tabletama.

PREGLED KRVI – GARANCIJA BRZOG OTKRIVANJA BOLESTI

Danas je opasnost za zaražavanje pasa na području čitave Dalmacije vrlo velika. U cilju brzog otkrivanja bolesti preporuča se vađenje krvi i pretraga već nekoliko mjeseci nakon završenog boravka u ugroženom području. Rano otkrivena bolest se značajno lakše i s mnogo više uspjeha liječi.

O PROGRAMU

S obzirom na  brojne kliničke slučajeve lišmaniozeu pasa na području dalmatinskog priobalja i zaleđa pronalaženje statusa  lišmanioze na području Istre vrlo je važno.  Program se temeljio na pretrazi krvi na prisutnost sšecifinih protutijela. Na temelju dobivenih rezultata  zaključeno je da još uvijek u Istri ne postoje autoktoni slučajevi ove bolesti u pasa.